Prokletije nijesu jedna planina, već splet od oko 40 planinskih vijenaca koji se međusobno ukrštaju čineći poseban sistem venačnih planina sa dominantnim pravcem pružanja od jugozapada prema sjeveroistoku.

Vegetacioni dekor spada među najvažnije nosioce estetskih vrijednosti pejzaža Prokletija. Njega čine prostrani šumsko-travni kompleksi, a u nižim predjelima kulturna vegetacija (voćnjaci, njive, livade i druge ratarske kulture). Šume se kao rijetko gdje odlikuju raznovrsnošću sastojinskih tipova (hrastova, bukova, borova i dr.) i bogatsvom vegetacionih oblika (visoke i niske šume, šikare, žbunje). Osim ekonomske, zaštitne i rekreativne funkcije, šume Prokletija imaju i značajnu estetsko- dekorativnu i higijensko-zdravstvenu funkciju.

Cvijeće i ljekovito bilje predstavljaju posebno bogatstvo Prokletija. Gotovo svaka planina ima svoj karakterističan cvijet. Za Čakor to je jagorčevina, a za neke njegove lokalitete jablan. Za Štedim, Hajlu i Rusoliju – runolist, za Smiljevicu smiljak po kojem je dobila ime, za Bjelič novopronađena prkosnica (Draba bertiscea) – svjetska rijetkost. Na brdu Gubavac kod Peći raste tercijarni relikt i endemit – forzicija evropea koja cvjeta u aprilu.

O prirodnim vrijednostima Prokletija govore utisci renomiranih istraživača, putopisaca, planinara i ljubitelja prirode.

Jovan Cvijić, jedan od pionira u istraživanju glacijacije, hidrografije i demografije Prokletija, godine 1913. rekao je: „Prokletije su najgorostasnija planina zapadne polovine Balkanskog poluostrva, prirodne sile i prirodni procesi su gorostasniji, nego što može predstavljati i najživlja imaginacija“.

„Prokletije su zaista u stanju da kod svakoga pa i običnog čovjeka izazovu ljubav da ih zavoli i bolje upozna, a kad ih upozna uvjeriće se da su to jedne od najljepših planina u našoj zemlji, čiji se vrhovi do neba uzdižu i među sobom nadmeću svojom visinom i ljepotom“ – zapisao je jedan od prvih istraživača i zaljubljenika u ove planine – Miloš Velimirović.

Putujući preko Prokletija pravcem Podgorica–Cijevna–Gusinje, 1909. g. ruski inženjer A. Bašmakov u knjizi „Preko Crne Gore u zemlju Gega“ daje slikovit opis surovosti i divljine ovog dijela Prokletija: „Nigdje ne sretosmo osmijeha prirode, a mjestimično smo jedva mogli baciti pogled na uzanu traku neba iznad Cijevne, pazeći na sebe i konje da se ne stropoštamo u prijeteću provaliju ispod nogu“.

Jedan od mnogobrojnih planinara, istraživača i putopisaca – Srećko Vatovac, imresioniran veličanstvenim i nezaboravnim pogledima sa prokletijskih vrhova zapisao je 1938. godine u „Hrvatskom planinaru“ pored ostalog i ovo: „Koliko muka, napora i istrajnosti zahtijeva put na sniježne vrhove. No, koliko je veća muka da se čovjek popne na njih, toliko veće uživanje osjeća on kad dosegne željeni cilj. Ah, kako divni pogledi padaju sa vrhova. Koliko uživa čovjek kad slobodan i sa vrha gleda pod sobom ostala brda i doline, rijeke i sela. Svi napori uspona, pa bili oni i ogromni, iščezavaju pred veličinom zadovoljstva i uživanja“.

Najveći zaljubljenik u Prokletije i jedan od njihovih istraživača, akademik Branislav Gušić, ljekar i naučnik iz Zagreba, krstario je punih 50 godina njihovim vrletima i napisao brojne radove o njima, peo se na Maja Jezerces i mnoge druge vrhove. Zavolio je i prirodu i ljude Prokletija, doživio nenadmašne ljepote i čari ovih planina, na kraju kad je trebalo da se rastane sa njima zapisao je: „Svi ti prizori promiču mi ispred očiju, pa se pitam hoće li mi sudbina dati da još koji puta ovako punim srcem upijam ovu krajinu, koju sam još kao mlad zavolio i kojoj sam ostao vjeran sve do moje starosti“

Evo još nekoliko impresija o Prokletijama. Planinar, inž. M. Božinović: „Otkriva iznenada i tek malo upoznati Karanfil zaista predstavlja najlepše što se može vidjeti od među planinskim vencima od Tolmina do Đevđelie“.

Poznati šumarski stručnjak iz Sarajeva, P. Fukarek, na savjetovanju o nacionalnim parkovima Jugoslavije (Brezovica 1979) rekao je da su Prokletije i Šar-planina jedinstvena prirodna područja ne samo na Balkanskom poluostrvu ili u Evropi nego možda i u cijelom svijetu, pa ih treba hitno zaštititi.

O Prokletijama njihovim prirodnim vrijednostima njihovim i ljepotama u superlativima su pisali i mnogi drugi istraživači i putopisci među kojima: Radomir Lakušić, Milorad Janković, Dragoš Stevanović, Milan Kovačević, akademik Milisav Lutovac, Mirko Marković i drugi.

Prof. dr. Marko Knežević